12.10.2013.

Vikendom promoviramo...

I ciklus: refleksivna lirika


JA RAHIM ALLAH

Tebi ruke dižem, mili Bože,
Tebe molim da mi snage daš
Da te slavim, kol`ko duša može,
Srcem koje, Ti, najbolje znaš.

Nek u njemu Tvoje ime gori
Ono derman, nek je mome dertu
Nek otkucaj svaki Allah zbori,
A dah svaki, nek govori, Hu.

O, Bože naš, Vječni, Plemeniti,
Samo Ti si Onaj Koji stvara
Od kog` ništa ne može se skriti,
Nek mi srce u ašku izgara.

Ljubav međusobnu daj nam isto tako
Smiluj se ummetu Miljenika Tvoga,
Neka slast imana kuša svako
Ko vjeruje Tebe, Vječnog Boga.

***
 

SELAM,  JA RESULALLAH

Gospodaru mili,
Selame prenesi
Tvome Voljenome
Vijesniku ljubavi,
Od Tvoga grešnoga
Roba nedostojnog
Što crn je od grijeha,
Ali voli onog
Što rad` njega stvori
Vasionu, Svemir,
I Sunce što gori,
Meleka što zbori
O Milosti Tvojoj,
I Dobroti kojoj
Nigdje nema kraja,
Nek`je slava Onom
Koji srca spaja
Slava Tebi Silni,
O Vlasniče srca
Dok mi duša grca,
I žudi
Da iz sna se probudi
I Salavat preda
Muhammedu Tvome
Voljenome.

***

O, RESULE


O Resule, Milosniče
Tebe Allah odabr`o je,
Tebe voli srce moje
Iako Te ove oči
Vidjet`nikad neće moći,
Duša moja Tebe sniva,
Zbog Tebe ona je živa,
Zbog Tebe je sve stvoreno,
Pejgambere dragi, lijepi,
Sve u ljubav uvijeno,
Iz ljubavi prema Tebi.
Nek salavat Tebi stigne
Što ga moja duša šalje,
Nek se povjetarac digne,
Iz srca odnese dalje,
Mom Resulu voljenome
Sve do Revde neka stigne
Salatullah,
Selamullah,
Ja Resulallah.

***

BOSNA NAŠA, NAPAĆENA

O Allahu, o Milosni
Smiluj nam se Ti u Bosni
Bosna naša napaćena
Zikir uči svakog trena,
Uvijek neko Tebe slavi,
O Milosni,Ti nas savi'
Oko skuta dobrih ljudi,
Sačuvaj nas loših ćudi,
Raznog kala što se nudi
Među nama razdor budi
Neka ohol nam ne sudi,
Koji našu vjeru kudi.

Nek`nam duše vjera hrani
Kako su je donijeli
Naši lijepi velikani,
A sada nam neko brani
Da budemo muslimani
Kakvi bili su sultani.
Sultan Mehmed Fatih bio
Pejgamber ga počastio
Sa nazivom “Divan li je...“,
Sada nekom pravo nije
Što smo pravca njegovoga,
Pa nam nude nekog svoga...
Al`imamo mi evlije
Što ih naša Bosna krije.

***

MILOSTIVI, OPROSTI MI


O Allahu, Milostivi
Ti gijehe oprosti mi
Oprosti mi.ja Rabbi
Sa aškom me nadahni,
Duša jeca poput naja
Njenoj tuzi nigdje kraja,
Grijesi su je pritisli
Smiluj joj se, Milosni
Aškom Ti je napuni,
Magfiretom očisti.
Tvoja milost beskrajna
Nek i mene grešnoga
Sa oprostom obasja,
Moju dušu nečistu
Koja voli Habiba,
Voljenog Pejgambera.
Selam nek` je Habibu,
I salavat od srca
voljenom Pejgamberu,
Dragom, Lijepom, Prečistom.
Ahmedovim hurmetom
I njegovim sebebom
Duši mojoj smiluj se.
Oprostom obaspi je,
I sve duše robova
Koje vole Ahmeda
Voljenog Muhammeda

***

SALAVAT NAJVOLJENIJEM

Pejgambere, mili
Salavat Ti sriče
Ovo grešno biće,
Ovo srce grešno,
Jadno, neutješno,
Ali Tebe voli,
uprkos boli,
Zbog grijeha mnogo,
Stvoritelja moli;
Kad bih barem mog`o
U srcu aška plam
Uz Salavat, Tebi
Na peškeš da dam.

Ja nemam mnogo
Crn sam od grijeha,
Grešnik sam, bijedan
I nisam vrijedan
Da budem praška
Pod stopama Tvojim,
Al srcem svojim,
U kojem aška plamičak gori
Iako se s grijesima bori
Salavat sričem,
I puštam suzu
Za najboljim bićem:
Allahumme Salli ala Sejjidina Muhammed,
we ala ali Sejjidina Muhammed.

***

JEDNOM GAZIJI IZ SRCA

Iz mog srca jecaj tih
Dok stihove pišem,
Jednom rukom pišem stih,
Drugom suze brišem.

Allah uze divnog roba,
Našeg Osmu dragog,
Džerzeleza našeg doba
Srca divnog, hrabrog.

Najčasniji, najvrjedniji
Mog života dani
Sa njim bjehu provedeni,
Na Istine strani.

Allah me je počastio
Što bijah ti sudrug,
Uvijek si mi uzor bio,
Prijatelj i drug.

Srce nikako da shvati
Da te Allah uze,
Nek` te ova pjesma prati
Baš k`o ove suze.

Nek` ti Allah dušu poji
Iz džennetske rijeke,
Svevišnjeg Allaha moli
Tvoj prijatelj Eke.
(Uspomena na Dr. Osmana Lihovca rahmetullahi alejh)

***

RAHMETEN LIL ALEMIN...

Šta god pero da napiše,
I olovka trag ostavi
Bilo manje ili više
Premalo je da pohvali
Tebe, mili Poslaniče,
Kojeg dragi Allah stvori
Kao najdraže Mu biće,
Kao Milost svjetovima,
Kao zoru koja sviće
Tamnoj noći u srcima...
Pa i u mom srcu grešnom
Ljubav prema Tebi gori,
A duša Salavat zbori...
Iako sam nedostojan,
Breme grijeha na njoj nosim
Ja od Tebe šefa`at prosim,
Jer te grešna duša voli
Milostivog Rabba moli:
„Stvoritelju svih svjetova,
Ne odvoji nas od njega
Muhammeda voljenoga,
Najdražega roba Tvoga,
I podari Mu najveće
Ti stepene i deredže
I hvale vrijedno mjesto,
Nadahni nas da Salavat
Donosimo na Njeg` često...
Smiluj nam se ja Rabbi
Ti Njegovim hurmetom,
Učini nas ja Rabbi
Ti Njegovim ummetom
Za koji se, ja Rabbi
Tvoj Pejgamber molio,
Najbolje nam želio,
Uvijek za nas strepio,
Dragi, mili Pejgamber“
Amin, Allahu Ekber.
Allahumme Salli ala
Sejjidina Muhammed
We ala ali
Sejjidina Muhammed

II. Ciklus – ljubavna lirika


LJUBAV, ŠTA JE TO?

Ljubav, šta je to?
Dal`to, kad otvoriš oči,
A misli se raspu
Na kraju noći,
Kada svi zaspu.
Da mi je moći
Hrabrosti smoći,
Imati snage
Zaboravit`oči,
Tako mi drage...

Ljubav, šta je to?
Dal` to što boli,
Što srce pati,
Jer hoće dati
Sve što bi htjelo
Onoj što voli.
Ah, kad bi smjelo,
Uprkos boli...

Ljubav, šta je to?
Dal`to kad srce
Hoće da stane,
Kad na njeg`padne
Ljubavi žar,
I kada dadne
Voljenoj, bar
Sebe na dar...

Ah, ljubav...
To je
Kol`ko god srce
Da boli i pati,
Spremno je dati
Učiniti sve,
Za sreću i radost
Voljene!

***


SVE RIJEČI MALO SU

Sve što ikad iko je
Rekao, napisao
Kao kap je u moru
O milosni Allahu,
Da opiše pohvalu
Voljenom Muhammedu,
Sve riječi malo su
Da ispišu ode,
Da opišu onog
Kome srca hode,
Miljenika Tvog
Pejgambera Voljenog
Najljepšeg i Najdražeg,
Tebi Najvoljenijeg
Rad` kojeg si svjetove
Iz ničega stvorio.
On se za nas molio,
Da mu ummet sačuvaš.
Smiluj nam se Bože naš,
Radi Tvoga Habiba.
Dovu njemu uslišaj,
Ti nam slogu, ljubav daj
Od dušmana sačuvaj.
Nek je Selam, Salavat
Kruni svega stvorenog
Čistom Ruhu i Zatu
Pejgambera Voljenog.
Allahumme Salli
Ala Sejjidina Muhammed
We ala ali
Sejjidina Muhammed.

***

TAKO BLIZU... A TAKO DALEKO

Kako srce da se smiri
Kada peče, kada boli,
Jer u njemu nastani se
Neko, koga duša voli.

Kad zaposjedne ga neko,
Tako blizak, tako mio,
Tako blizu...a daleko...
Kao da je srca dio.

Žrtvu ovu nije lahko
Na ovome svijetu dati...
Ako mora biti tako
Onda neka srce pati.

Jer Onaj, što rani strijelom,
I pogađa srca mala,
Na tom daru beskonačnom,
Neizmjerna Mu je hvala.

Iako sad peče, boli,
Srce ovo kada stane,
Bit će sa onim koga voli,
Kada Vječna zora svane.

***

ČEŽNJA


Kada tiho sklopim oči
U bolnoj tišini noćnoj,
Kad tuga gorčinu toči,
Razlijeva po duši bolnoj.

Čežnja bolna, uzdah sneni,
Dok treperi tvoj lik mili
Vriju duboko u meni
Dok mi duša tužno cvili.

Pred očima slika tvoja
Tvoje lice, drago, milo,
Kad bi na tren bila moja
Srce bi presretno bilo.

Ljubav prava ljubav nije
Ako traži nemoguće,
Dok s tim žarom dušu grije
Za nju nema, danas, juče'.

Ljubav i treba da boli
Srce neka cvili, plače,
Jer, istinski, ako voli
Za voljenu sebe dat će.

***

KAD ZA LJUBAV NEMA NADE
( 21. 06. 2012.)

I kamen bi zacvilio
A kamoli srce nježno,
Kao Medžnun suze lio
Iščekujuć` neizbježno.

Kad za ljubav nema nade
Kako srce da ne vehne?
Kad samo za patnju znade
Kako živjet` bez voljene?

Kako da ga Sunce grije?
Kako tugu da ublaži?
Kada gorke suze lije,
Voljenu doziva, traži...

Boli duše, boli srca
Ne zna ko volio nije
Kad k`o kamen srce puca,
Potok suza iz njeg` lije.

Smilujte se na Medžnune
Što za Lejlom umiraše,
Ne dirajte srca strune
Koje Lejlu dozivaše...

Svih Medžnuna sudbina je
Život živjet` bez voljene,
Kol`ko tuge u srcu je
Raspuknut` će, poput stijene...


***

ZAHVALA DUŠE

(06. 07. 2012. u  05.00h)

Iako me tuga slama
Srce tužno cvili mi,
Zahvalu ti sriče sama
Duša, Bože moj mili.

Ljubav veliku što mi dade
Na srce što mi sleti,
Moja duša, Bože, znade
Da ću bez nje ja živjeti.

Ipak kada srce voli
To je ni`met najveći.
Neka peče, neka boli,
Taj je ni`met najpreči.

U životu samo rijetki
Svoju Lejlu susretnu.
Ovaj Medžnun Tebe moli,
Učini je Ti sretnu.

Kurban Tebi ljubav ova
Bože mili neka je,
Jedina je moja dova,
O Milosni, čuvaj je.

Ja žrtvujem i džan svoj.
Samo mojoj voljenoj
Ti se smiluj, Bože moj
S blagodati bezbroj.

U prsima ljubav ova
Kao buktinja prži,
Tebi, Bože, moja dova
da srce izdrži.

***

TUGA


Svoj dio tuge predodređen tebi
Ti svojski podnesi
Na ovom svijetu, sa tugom u sebi
Ti počašćen jesi

Dolina suza što dunnja se zove
Rađa tugu i boli,
Kao dar Božji, kom`odlaze dove
Ranjenog srca što voli

Jer ono što čisti i srca glača
To je gorčina, tuga
To nas uvijek Milostivom vraća,
Što ni u čem`nema druga

Iz tuge niču najljepša djela,
Jecaji naja u zoru,
Duša ne može, sve i kad bi htjela
Da ne traži biser u tom Moru.

***


VRATA AŠKA


Kad otškrinu se aška vrata,
I ljubav na dušu spusti,
Ono što nam srce shvata
Jezik ne zna da izusti.

Jer kad ljubav progovori
Sve ostalo tad zanijemi
Tada samo srce zbori,
Dok voljenom duša stremi.

Da opišu ovaj hal
Suvišne su sve riječi,
Kada krene aška val
Zar se ima nešto reći.

O Milosni, s vrela Tvog je
Ova kaplja aška, sreće
Tvome moru sve se vraća,
I od njega sve se kreće...

Bilješka o autoru

EKREM KAHRIMAN (Donji Vakuf, Bosna i Hercegovina 1968. god.)

               Pjesme dosad objavljivane na blogu „Poezija srca“. Njegov pjesnički opus nastavlja kontinuitet alhamijado književnosti i sufijske mistične poezije,  pronalazeći svoje uzore u Abdurrahmanu Sirriji i Abdulvehabu Ilhamiji u načinu ovaploćavanja duhovnosti i refleksivnom izražavanju božanskog kroz pomirenje metaforičkog poimanja vahdetul-vudžuda, s jedne strane, i doslovne percepcije Kur'ana i sunneta bez metaforičkih odstupanja od Vječih istina, sa druge strane. Specifičnost ove poezije jeste prepoznatljivost intertekstualnog divana bošnjačkih pjesnika koji su stvarali u vremenu od kraja 15.-og do 2/2 19.-og stoljeća po uzoru na klasične pjesnike turske, perzijske i arapske književnosti otjelotvorene u neprevaziđenim ikonama poput Rumija, Hafiza, Hajjama, Sadija, Attara, Firdusija, Sanija i dr., a koja se ogleda u jednoj dominantnoj metričkoj formi katrena parne rime, koja i vizualnim pjesničkim oblikom nastoji da pomiri suštinu i formu, i svojim pjesničkim izrazom transcendira jedinstvo ne upadajući u panteističku zabludu.

             Karakteristična upotreba turcizama može se rekonstruirati kao plod utjecaja orijentalnih pjesnika divanske književnosti Mostarca, Nihadija, Lamekanije, Fadil-paše Šerifovića itd. Žanrovska raznovrsnost njegovog opusa obogaćena je i ljubavnom lirikom koja ne odstupa od Istinske ljubavi: romantičarskim motivima koji se smještaju u širi kontekst neprolaznog, vječnog i trajnog, a koja, za razliku od metaforične sufijske, ne izražava simboličnu ahiretsku ljubav porema Onome Koji je Neprolazan, Trajan i Vječan, već nastoji da dunjalučku ljubav na neposredan način opjeva kao dar, izraz i milost Onoga Koji je Stvaralac svake vrste ljubavi, jer je i sam Onaj Koji Voli, i na taj način, zapravo, svjetovnim jezikom poezije da uveliča vječni kelam Kur'ana časnog, onim što je ljudsko, slaveći ono što je onostrano, metafizičko i na koncu, onim što je stvoreno –  Onoga Koji Stvara.

            Poeziju počeo pisati unazad nekoliko godina na nagovor prijatelja, a objavljujem je na ovom blogu također uz velike napore nagovaranja. Živući pjesnik, živi i radi u Sarajevu.

 


Blogger's Poetry Nights
<< 10/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Pjesnički linkovi

Da biste pročitali pravila o učešću kliknite ovdje.
Da se vratite na početnu stranicu bloga, kliknite ovdje.

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
2232

Powered by Blogger.ba